DAN PRID MATERICE, 15.DECEMBRA, PRIDSTAVLJEN „BUNJEVAČKI KALENDAR” ZA 2008.
Po dobrom starom običaju, Bunjevački kulturni centar iz Subotice, prid Materice pridstavio Bunjevački kalendar za pristupnu 2008. godinu. O ovom kalendaru i značaju kalendara kroz istoriju divanili Miroslav Vojnić Hajduk i Nevenka Bašić Palković
Od vrimena kad su došli u Bačku, tamo digod u 17. viku, Bunjevci su imali puno nevolja da pišu i čitaje na svom jeziku. Države, uređenja i sistemi su se minjali, al je jedno uvik ostajalo isto – samo kad je nikoj državi pasovalo, ona je dozvolila Bunjevcima da uče škule i štampaje knjige na svom jeziku. Moždar su baš zato Bunjevci ova vrimena hasnirali da bi štampali što više knjiga i novina. Tako su samo s vrimena na vrime, kroz knjige i novine čuvali svoj jezik. Sve ostalo vrime su se paštrili da ga sačuvaju kroz divan kod kuće, pa i kad je bio zabranjivan i kad su ji ismijavali zbog njeve lipe ikavice. Vrime je pokazalo da su uspili, a u tom su njim puno pomogli kalendari, koje je običan svit zdravo volio i rado ji čito i čuvo.
Prvi kalendar na bunjevačkom jeziku prvi put se pojavio prija 140 godina, a u novije vrime je ovu obavezu i čast na sebe priuzo Bunjevački kulturni centar iz Subotice. Od 1990. godine, svake zime prid Materice oni pridstave kalendar i tako ga priporuče čitaocima.
Tako je bilo i ove godine, 15. decembra, dan prid Materice u Srpskom kulturnom centru „Sveti Sava” pridstavljen je Bunjevački kalendar za pristupnu 2008. godinu.

Prvi kalendar na bunjevačkom jeziku pojavio se 1868. godine, a u njegovom spremanju najviše je uradio Đorđe Popović Daničar uz veliku pomoć Ambrozije Boze Šarčevića. Izdavanje ovog kalendara je pomogla Srbija čiji je namisnik Gavrilovć dao 20 dukata. Kalendar je štampan u hiljadu primeraka. Nažalost, čerez promina država u odnosu prema Bunjevcima izdavanje kalendara je često prikidano, al se održalo do današnji dana – kazala je Nevenka Bašić Palković, bibliotekar savitnik. Kalendari su bili zdravo važni jel je, pored crkvenog kalendara, u njima bilo puno pisama, pripovidaka, savita kako vodit imanje, šta sijat, kako obrađivat zemlju i tušta tog se moglo naučit iz nji. Nama istraživačima su dragocine prazne strane koje su se zvale Biluške. U nji je svaki vlasnik upisivo ono što je njemu bilo važno – rođenja dice, vinčanja, kad je šta zasijo, kad se oprasila krmača jel otelila krava i puno tog što nema nigdi zapisano. Iz ti biluški možemo doznat naučit kako se kadgod živilo.
O tom kako se štampo ovaj kalendar koju rič je kazo Miroslav Vojnić Hajduk Marača, glavni urednik.
Ne bi sad divanio o problemima koje imamo svake godine, al s pomoći dobri ljudi, a prija svi Nacionalnog savita bunjevačke nacionalne manjine, Ministarstva za kulturu Republike Srbije, Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje i kulturu iz Novog Sada i Skupštine opštine Subotica, uspili smo da ga završimo i na vrime pridstavimo čitaocima – naglasio je Miroslav Vojnić Hajduk Marača. – I ovaj, ko i svi dosadašnji, pridstavlja luč za buđenje naše, još uvik malo uspavane, nacionalne svisti, a posebno se to odnosi na našu braću s druge strane granice. Ne kažem da oni ne znadu ko su i šta su, al sve to iđe zdravo sporo. Istina, nisu oni za to krivi. Oni se paštre da sačuvaje bunjevštinu ko nikad. Možda to tako i triba, mi ćemo uvik bit nuz nji i dogod izlazi ova knjiga imaće i oni di da se oglase i pokažu šta rade i da su živi.

Koliko Bunjevcima iz Madžarske znači ovaj kalendar najviše divani to što je nji nikoliko, i po hrđavom vrimenu, došlo da međ prvima vide i kupe ovu knjigu.
Nama Bunjevcima iz Madžarske je drago što se štampa ovaj kalendar i svake godine odnesem i po 200 komada koje prodam u Gari, Bikiću, Kaćamaru, Baji i drugim mistima di žive Bunjevci – kazo je Joso Kričković, Bunjevac iz Gare. Drag nam je zato što iz njega možmo vidit šta rade Bunjevci u Srbiji, pročitat stare i nove pripovitke i pisme i puno tog, a sve na bunjevačkom jeziku.
Ko i raniji kalendari i ovaj sadrži izveštaje o radu Bunjevačkog kulturnog centra, Bunjevačkog nacionalnog savita, pisme, pripovitke, zanimljivosti i savite iz poljoprivrede i drugi oblasti života.
Na kraju još da kažemo da su u kulturnom dilu programa učestvovali članovi folklorne sekcije BKC i učenici Škule za dicu sa posebnim potribama „Žarko Zrenjanin” iz Subotice sa muzičkom tačkom sa kojom su bili na takmičenju mladi sa posebnim potribama „Evrosong” u Portugaliji i osvojili prvo misto.
Ljudima koji su puno pomogli izdavanje ovog kalendara, a i oni iz prijašnji godina, podiljene su zafalnice.
J. P.