PRUŽENA RUKA SARADNJE
Utorak, Oktober 30th, 2007POSITA NA KOJU SE DUGO ČEKALO
Povodom posite pridsidnika Opštine Subotica Geze Kučere, Bunjevačkom nacionalnom savitu, 26. septembra, divanili smo s njim o temama koje ovu manjinsku zajednicu već dugo muče u ovoj Varoši

Posli skoro četri godine Vašeg mandata gradonačelnika, i evo Vas u positi kod Bunjevaca.
S njom se otvara jedno novo istorijsko poglavlje u statusu Bunjevaca u Subotici. Na kaku podršku možemo ubuduće računat od naše Varoši?
Nakon razgovora sa predstavnicima Nacionalnog saveta Bunjevaca video sam da je većina njihovih zahteva sasvim normalna i može se ispuniti. Verujem da tu neće biti velikih problema. Ustvari, ima, jer ne možemo obezbediti zgradu za rad Nacionalnog saveta od danas do sutra.
Ima tu nekih ideja, kao privremeno rešenje, u vidu zakupa nekog adekvatnog poslovnog prostora.
Imamo na umu i zapošljavanje mladih kadrova, u vašim institucijama, ali tu smo ograničeni budžetom. Drugo, tu su sada na potezu vaši odbornici, koji bi trebali da lobiraju da bi takvi predlozi mogli proći na gradskoj skupštini. Isto tako, odredićemo i nekoliko stipendija za mlade Bunjevce.

S obzirom da Bunjevci nemaje zvanično priznat jezik, za kojeg su direktno vezane važne zakonske reglative, često su onemogućeni u ostvarivanju svoji prava. Navedimo samo primer isticanja zastave, prijave na konkurse… Kako Vi vidite rišenje ovog problema?
Neće biti više problem ni isticanje vaših simbola, kao što je to do skora bilo. Takođe, zakonska klauzula koja kaže da na konkursu mogu učestvovati samo oni koji imaju zvaničn jezik, takođe će biti preinačena. Verujem da će biti sluha na skupštini za takav zahtev. Uostalom, i ova mogućnost negovanja bunjevačkog govora u školama, ide u prilog u tome da se na tom pitanju uradi nešto više i u samoj Opštini. Jer ni meni ta klauzula se baš i ne sviđa.
Trudićemo se da budemo jednaki prema svima u ovom gradu, pa tako i Bunjevcima.

Živite već dugo u Subotici, što znači da ste imali vrimena dobro upoznat Bunjevce. Šta cinite kod nji?
Na neki način, tradiciju, i njen način prikazivanja. Vaš način prikazivanja je dosta sličan mom, bilo je prijatno biti u Bajmoku na Festivalu Bunjevački ila. Tradicija teži ka miru, porodici i jedinstvu. A s obzirom da ja posmatram naš grad kao jednu veliku porodicu nadam se da će i tu biti zajedništva, daleko više nego pre. Drago nam je što otvaramo nove stranice te saradnje. Stekli su se uslovi u svim našim zajednicama za jedno brže otvaranje, približavanje i međusobno uvažavanje.
A zamirate njim…?
Zameram i sebi i vama što se ovako nismo sreli ranije. Ne znam, možda ću pogrešiti, ali zameram jedno političko opredeljenje koje možda u jednom momentu nije bilo upregnuto u zaprege stvarnih manjinskih potreba. Zameram vam što u okviru te vaše zajednice, bar se meni tako čini, možda grešim, ponekad ste otišli politički u neke opcije koje nisu pogodovale celoj zajednici i indirektno ni vama u tome. Imao sam neki strah od toga. A onda sam pomislio, zašto, pa živimo ovde zajedno, možda bi smo se mogli ipak dogovriti. Zašto tražiti uporište na strani, ovamo ili u nekim opcijama koje nisu karakteristične ili prirodno subotičke. Meni je uvek pred očima to da sam ja došljak u Subotici, pa možda i suviše pažnje posvećujem tome da niukom slučaju ne pokvarim nešto što je ovde već postojalo i napravljeno. i zato mi smetaju oni, koji su došli ovde, kao i ja, ali ne uvažavaju ništa. Mislim da se o svemu mi ovde moramo dogovoriti.

Čak devedeset odsto Bunjevaca živi u Subotici. Vi, ko njev gradonačelnik bi njim poručili za ubuduće?
Da istraju, da čuvaju svoju tradiciju, da je demokratizacija spor proces, da onaj subotički model suživota koji znači slična zahvatanja iz zajedničkog kolača, da će to važiti i za vas i da za vaše potrebe ima sve više sluha. Da će se uskoro stvoriti i za vas materijalna baza, što je nuno da se ostvare neka prava. Sadašnja podela nije najbolja i mi ćemo je promeniti. Ali, sigurno je i to, da što imamo više lakše je podeliti.
S. K. O.





